dark_sign: Jedno te vrijeme nije bilo, ali onda si izdao “Escapements”, po mom osobnom mišljenju jedan od najdojmljivijih albuma u 2008. Koliko je trajala priprema albuma?
Petar Dundov: Priprema je trajala dvije godine. Pjesme koje su na ovom albumu rađene su u intervalu od godinu dana, nakon toga smo čekali još godinu i pol dana da se napravi art-work, pripremali smo promociju, kontaktirali magazine itd... Bila je velika kampanja oko toga, uglavnom, cijeli taj projekt je trajao skoro 3 godine, od prve pjesme koja je napravljena za album do trenutka kad je album izašao.
dark_sign: S izdavačem, Music Man Recordsom, dogovorio si album prije nego što si uselio u novi studio, s kojim si, koliko čujem, jako zadovoljan. Kompletni materijal je znači napravljen u novom studiju?
Petar Dundov: Točno. Cijeli album rađen je u novom studiju, za neke pjesme napravljene u starom studiju, nadao sam se da ću ih preraditi. Na kraju, kad je novi studio bio gotov, jednostavno je “tražio” da se napravi sve ispočetka; kvaliteta zvuka je bila kudikamo bolja, otvorile su se neke nove perspektive. Dok se gradio studio uzeo sam si kreativnu pauzu od godinu dana pa sam razmišljao o tome što bih mogao raditi na novom albumu. Cijeli koncept sam imao dugo u glavi, samo sam tražio moment u kojem ga sročiti. Novi monitoring, mix pult, nova soba, akustični tretman... Jednostavno toliko se više detalja može čuti i na neki način sam bio fasciniran što je sve gotovo, tako da je i cijela ta inspiracija ugrađena u album. Pjesme koje sam napravio u starom studiju odlučio sam ostaviti na hard-disku pa ih možda u budućnosti objaviti. Album je bio jedan novi početak.
dark_sign: U zadnja tri zadnja remiksa koja si izdao (Gregor Tresher – The Life Wire, Joel Mull – Soursweet, Alan Fitzpatrick – Reflections) osjeti se melodijoznost, muzikalnost i atmosfera prepoznatljiva za tebe. Da li osjećaš da si ponovo na tragu svoje stvaralačke originalnosti?
Petar Dundov: Oduvijek sam se bavio melodijama. Možda se sad, nakon izvjesnih godina staža, oni rani doživljaji glazbe isprepliću s iskustvom. Na kraju krajeva, tu je i prostor gdje to mogu kvalitetno snimiti. Možda sam ušao u fazu u kojoj bih u glazbu volio vratiti jedan takav oblik emocije te sam počeo više svirati, improvizirati... Danas me više privlači sjesti za klavijature i svirati, naravno, uz sekvencere i sve ostalo. Na neki način, glazbeni kontekst u klupskoj, općenito u elektroničkoj glazbi je takav da, sam kao autor, uvijek u odnosu onoga što se oko mene događa. Možda je to i neki odgovor na trenutno stanje u trendu glazbe da iz mene izvlači nešto melodičnije i emotivnije. Ili je to moja jedna stvaralačka faza, ali recimo da je to sada nešto što me motivira. Sad, jesam li ponovo na tragu svoje stvaralačke originalnosti? Uvijek sam težio originalnosti, što je i jedna od karakteristika techno glazbe i tehnologije općenito, jer su i instrumenti s kojima se radi glazba, kad su nastali, donijeli nešto potpuno novo i originalno. Elektronička glazba nosi jedan futuristički predznak. Čovjek očekuje od sebe da što je iskusniji, bude i bolji u tome čime se bavi. Ne mogu reći da sam se na neki način izgubio s tog puta, oduvijek sam dobro znao što hoću. Možda ta originalnost više dolazi iz toga što oko nas ima dosta neoriginalnosti, činjenica da mass-konzumerizam u svemu pa tako i u glazbi odvraća od originalnog. Sve se kopira i brzo gubi svoju vrijednost. Oduvijek sam težio tome da radim glazbu koja će trajati nešto duže i da će možda kad ljudi kupe album, slušati ga i sljedeće godine ili se vratiti na neke pjesme i nakon 10 godina - kao svojevrsni evergreen, to mi je oduvijek bila jedna od želja. U tom smislu, ne znam na koji bih drugi način stvarao.
dark_sign: Zvuči poprilično nestvarno za jednog Hrvata da se pojavi na jednoj od najprestižnijih britanskih progressive house etiketa, pogotovo kod Digweeda koji ne prima svakoga kod sebe. Možeš li nam reći kako je došlo do suradnje oko remiksa Reflections?
Petar Dundov: Nakon remiksa koji sam napravio za Joel Mulla za pjesmu “Soursweet”, koji je imao veliki odjek u Engleskoj, Alan Fitzpatrick me kontaktirao preko MySpacea jer ga se dojmila moja glazba pa je htio napraviti neku suradnju. U tom trenutku sam bio zauzet s radom na remiksu Gregora Treshera “The Life Wire”. Nakon par mjeseci javio mi se John Digweed i pitao me bi li napravio remix za novi singl na Bedrocku. Bio je to Alanov novi singl i pjesma mi se dopala pa sam pristao.
dark_sign: U listopadu nastupaš na 11-godišnjici Bedrocka s imenima poput Digweeda i Howellsa, a nedavno si pristupio i britanskoj agenciji Elite Managament. Da li se više otvaraš prema njihovom tržištu?
Petar Dundov: Nadam se da da. 90-ih sam u jednom periodu radio za britanski Loaded Records, ali to je bilo stvarno davno. U to doba sam izdavao pretežno za njemačke etikete. Engleska scena je uvijek bila dosta zatvorena, imaju puno svoje produkcije, svojih DJ-a i klubova, konkurencija je ogromna pa je stoga jako teško doći u Englesku, barem gledajući iz perspektive DJ-a iz Hrvatske. Jednostavno, kad opstaneš toliko dugo u glazbi i kvalitetno radiš počinju se događati ovakvi proboji. Ovo je idealna prilika, jer će party biti sigurno dobar, godišnjica je Bedrocka, u super klubu, ekipa je vrhunska... Nadam se da će se neke stvari otvoriti nakon toga.
dark_sign: I dalje si u očima publike techno DJ. Techno(logija) se mijenja, producenti razvijaju kao i publika i njihova svijest. Kakvo je tvoje viđenje oko današnje elektronike čije se žanrovske granice brišu?
Petar Dundov: Događaju se slične stvari kao i 90-ih kada je techno scena postala popularna.Tada isto nije bilo tih granica, miješali su se techno, trance, house, producenti su imali različite pseudonime, projekte. S aspekta glazbe i clubbinga, u istoj večeri slušalo se tri-četiri različita stila. Stilovi tada nisu bili toliko jasno definirani. Krajem 90-ih sve je više profiliranja, stvaranja mikro-scena, možda više zato kako bi se ljudima stalno davao privid nečeg novog, nekog trenda, to je bila moda, dijelom i zbog magazina i medija koji su se uključili. Mislim da je dobra stvar što se klupska elektronska glazba svela na otpriliku istu brzinu, na 120-130 bpma, zato jer se može miksati techno sa houseom. Granice nestaju, možda i nije bilo tako dobro što su nametnute jer su pojedini podstilovi došli do samog kraja. Dok god postoji zdravi miks raznih utjecaja glazba je zanimljiva. Kad se glazba liši te interakcije, stvari postaju dosadne. Mislim da je ovo vrlo zdrava faza, sve se ponovo vraća i isprepliće, a iz toga će sigurno izaći pozitivne stvari.
dark_sign: Mišljenja su uvijek podjeljena kad se govori kada je bilo bolje, sad ili prije. Može li elektronika održati taj svježi moment uz sve promjene koje joj se događaju?
Petar Dundov: Dosad je to bilo dosta dobro, a to pitanje više ovisi o generaciji ljudi koji izlaze. Sigurno je da ima nekih boljih i manje boljih vremena. Najbolje je kad su ljudi mladi, bezbrižni, kad je dobra financijska situacija, kad se radi, kad se može izaći, a danas smo u situaciji da su ljudi zabrinuti oko toga što će se zbiti u budućnosti, a to sigurno nije dobro za bilo kakav razvoj. S druge strane, moja generacija je izlazila 90-ih za vrijeme rata i mislim da je sada ipak bolje. Danas nema takvih nesigurnosti i pritisaka, a je li to toliko vezano uz glazbu!? Mislim da čovjek mora biti dovoljno svjež i opušten da bi mogao uopće uživati u glazbi, da se ne pita ima li taj luksuz da može izaći van. Kada ljudi počnu razmišljati o glazbi, kada ih to na neki način počne voditi, tu smo onda na nekim tragovima scene i tada možemo govoriti može li se taj svježi moment održati. Ne vidim da su se neki novi žanrovi pojavili koji bi možda mogli skrenuti pažnju da se s elektronikom nešto događa, da ljudi traže nova rješenja van elektroničke glazbe, bar što se kluba tiče. Cijeli svijet ide u tom nekom smjeru. Hoće li će kompjuteri održat svježinu u našem društvu, hoće li se naći u skorije vrijeme nešto bolje – čisto sumnjam. Pitanje je šire od same glazbe, ali glazba u biti dosta prati što se događa i van nje. Mislim da je najvažnije da ljudi imaju slobodan um, da mogu razmišljati o tome što se oko njih događa, što slušaju, pa da tu onda pronađu i sebe.
dark_sign: Šira publika upoznala te preko Top Dj Maga - emisije koja je u to vrijeme bila skoro jedini medij koji je upoznavao partijanere što se događa u elektroničkoj supkulturi. Danas, u 2009., stanje je dosta kritično kad se govori o medijima i praćenju elektroničkih događaja. Misliš da li scena može bez medija? Misliš li da je bolje stvarati sve iz nule i vratiti se u male klubove gdje se stvara jedna intimna klima?
Petar Dundov: Ništa ne može bez medija danas. U našem svijetu mediji su isprepleteni, integrirani su svuda, sve što saznajemo, saznajemo iz medija. Očito je da ako mediji neće pratiti ili nisu zainteresirani za praćenje takvih evenata, ljudima neće biti skrenuta pažnja da posjećuju takve događaje. Naravno, pričam o mass-medijima, jer mediji koji prate elektroničku glazbu su većinom prešli na nove medije poput interneta, streaminga itd. Nama se često događa da u jednom trenutku eksplodira sve, klubovi su puni, a drugog nema ničeg, ljudi ne mogu ni popratiti sve događaje, na kraju krajeva, nemaju ni mogućnosti. Od 2000. godine do danas smo se vratili u jedan kontekst koji je puno realniji za naše okvire, pogotovo jer smo malena zemlja pa dosta ovisimo o tome u kojem se pravcu kreće kulturna scena, ekonomija i kompletna situacija. Izaći van, popiti piće, platiti ulaznicu za neki koncert, postalo je za nas čisti luksuz. No i to će se s vremenom promijeniti. Danas vidim i starije i novije ljude na partyjima, jedino je razlika što je u prijašnje vrijeme više njih dolazilo radi nekog trenda, zato jer se pisalo više u novinama, no ta publika sad izlazi negdje drugdje. Oni koji slušaju elektroničku glazbu i koji pripadaju toj elektroničkoj supkulturi, još su uvijek tu. Možda je i bolje što smo se povukli u manje klubove, jer se sad svi možemo bolje upoznati.
dark_sign: Rezident si u klubu Sirup koji svojim dizajnom i vibrom unosi prijeko potrebnu svježinu na zagrebačkoj sceni. Vidiš li Sirup kao izlaz iz jednog letargičnog stanja koji je zahvatio Zagreb u zadnjih nekoliko godina?
Petar Dundov: Zagrebu se dogodio jedan overload. Uplele su se svakakve ekipe u organizaciju, krenulo je sve strmoglavo. Falilo je mjesta poput Sirupa gdje se gradi scena, gdje na neki način ljudi upoznaju clubbing, nedostajao je taj jedan oblik komunikacije koje na masovnim eventima – nema. Mi većih festivala nemamo, poput svojevremeno, Future Shocka gdje su se mladi mogli upoznati s party kulturom, Kasnije se sve polako preselilo u velike klubove no većina ljudi koja drži klubove nema previše veze sa scenom niti tu kulturu zna njegovati. Kad pogledamo, više-manje posvuda po Europi postoji veliki broj malih klubova koji rade specijaliziranu glazbu, ne samo elektronsku. Postoje mali klubovi koji njeguju male scene, a kasnije dođe i do velikih klubova ili festivala. To je zdrava baza. Na neki način mi smo to imali i izgubili pa sad opet imamo u Sirupu. Kod nas je sve s brda s dola – prvo idemo s mega na mikro i onda natrag. To je jedan proces koji moramo proći, ali mi je drago što se napokon vraćaju oni ljudi koje sam viđao prošlih godina i koji se ponovo okupljaju, pa će se kroz komunikaciju profilirati i puno dobrih ideja. Na kraju krajeva, ljudi su ti koji imaju mogućnost promijeniti stanje na bolje.
dark_sign: Sa Sergejem si osnovao “Hrvatsku udrugu autora elektronske glazbe”. Je li udruga još aktivna?
Petar Dundov: Udruga je još aktivna, imamo jednom godišnje okupljanje hrvatskog društva skladatelja. Sergej je jako zauzet klubom, ja sam dosta u studiju, ali ono što imamo vremena nakon tjednih obaveza razmišljamo o udruzi. Dosta smo projekata otvorili, ali smo sad, zbog cjelokupne situacije to ostavili pomalo po strani. Udruga je neprofitabilna, participiramo koliko imamo mogućnosti, a i ova kriza je povukla malo ljude u svoju domenu kako bi napravili optimizaciju. Sigurno da nam treba takav vid promocije i šireg društvenog djelovanja, zato udruga i postoji, a mi ćemo pokušati razviti jedan od modela koji će promovirati vrijednosti, glazbu i autore. Nadam se da ćemo te projekte koji smo otvorili realizirati do kraja godine, a kasnije sve ovisi o samim autorima, da se oni angažiraju, da se uključimo zajedno.
dark_sign: Jesi li ugasio projekt Brothers Yard?
Petar Dundov: Ne bih rekao da sam ga ugasio, samo sam jako zauzet oko glazbe koju sad radim. Volio bih napraviti jedan Brothers Yard Best Off CD ili kompilaciju. Nadam se da ću u skoroj budućnosti naći vremena i za to.
dark_sign: Novost je Petar Dundov LIVE! Koristiš li software ili hardware prilikom nastupa?
Petar Dundov: Mislim da nije toliko važno je li software ili hardware, važno je kakva je kvaliteta zvuka i kakva je svirka. Ja sam za što veću interakciju pa imam možda nekonvencionalni setup livea, koji mi omogućava da sviram, improviziram u interakciji s sekvencerom. Nisam isključiv u studiju - kad radim glazbu, koristim sve tehnologije. Na stageu pokušavam što više približiti način na koji radim glazbu, ne koristim previše samplove a glavni instrument mi je sintesizer, teme i melodije sviram uživo.
dark_sign: Planovi u narednom periodu?
Petar Dundov: U planu imam sljedeći singl i album za Music Man. Ovu ću zimu uglavnom provesti u studiju, izraditi novi koncept - to su uglavnom planovi. Bilo bi idealno da na proljeće sljedeće godine izađem s novim albumom.
dark_sign: Postoji li nešto što nisi učinio s glazbom a želja ti je u skorijoj budućnosti?
Petar Dundov: Mene je uvijek motiviralo raditi glazbu koja će ostati, koju će ljudi htjeti slušati i kasnije. Ne znam jesam li to učinio ili ću tek učiniti, to ćemo vidjeti, ali bih volio raditi dobru glazbu i dobre albume, koji će kad budem sijed možda izlaziti kao kompilacije ili kolekcije.
...not just a number...Joined: 03 May 2005Posts: 8970Location: Altered States
...prije svega - odlican interview, svaka pohvala darkisha...
dark_sign wrote:
Petar Dundov: Zagrebu se dogodio jedan overload. Uplele su se svakakve ekipe u organizaciju, krenulo je sve strmoglavo. Falilo je mjesta poput Sirupa gdje se gradi scena, gdje na neki način ljudi upoznaju clubbing, nedostajao je taj jedan oblik komunikacije koje na masovnim eventima – nema.
<snip>
Na neki način mi smo to imali i izgubili pa sad opet imamo u Sirupu. Kod nas je sve s brda s dola – prvo idemo s mega na mikro i onda natrag.
...so true... kad se sjetim da prije 14-15 godina u zagrebu fakat nije bilo "mega klubova" kao danas nego se sve svodilo uglavnom na pentagram (hm hm ) > Aquarius-Gjuro II-Kulushich-Mobilus-Lapidarij, a sve su to uglavnom bili klubovi za max 300ak ljudi (ako ne racunamo tadasnju Aquariusovu terasu)
...bilo je nekoliko festivala/vecih partya, pocevsi od Under City Ravea, Future Shocka, Galactice,... imao sam mali flashback nedavno kad sam cistio sobu i iz prasine izvukao masu starih flyera iz 90ih (na kraju svi zavrsili u smecu za sto bi me netko tipa Zux htio udavit sad vjerojatno )
Quote:
dark_sign: Novost je Petar Dundov LIVE! Koristiš li software ili hardware prilikom nastupa?
clubbERJoined: 13 Jan 2005Posts: 1007Location: Zagreb-Dugave
609 wrote:
imao sam mali flashback nedavno kad sam cistio sobu i iz prasine izvukao masu starih flyera iz 90ih (na kraju svi zavrsili u smecu za sto bi me netko tipa Zux htio udavit sad vjerojatno )
Sjetiti cu se ovoga kad se opet vidimo ..
P.S
Kad se vec onako iz ugla spominju ta luda vremena nekidan sam Segeja upitao : Old skool noc. Sirup....Mozda ...mozda
_________________ NEKOLIKO osnovnih pravila pri ulasku u ducan (skracena verzija):
*Pokusajte skinuti slusalice s usiju jer nas ne dozivljavate kad Vam pristupimo ,a nas ne zanima Vas mp3 player.*Tamne naocale nisu potrebne u ducanu jer naime u istom ne sija sunce a,izgledate kao budaletine.*Nije potrebno imati cackalicu medju zubima kad komunicirate s osobljem. *Trgovac u ducanu nije Vas osobni psiholog . Za to postoje ljudi koji se bave time !!!...
You cannot post new topics in this forum You cannot reply to topics in this forum You cannot edit your posts in this forum You cannot delete your posts in this forum You cannot vote in polls in this forum
...not just a number...
Joined: 03 May 2005
Posts: 8970
Location: Altered States
clubbER
Joined: 27 Feb 2008
Posts: 704
Location: zagreb
clubbER
Joined: 13 Jan 2005
Posts: 1007
Location: Zagreb-Dugave
) > Aquarius-Gjuro II-Kulushich-Mobilus-Lapidarij, a sve su to uglavnom bili klubovi za max 300ak ljudi (ako ne racunamo tadasnju Aquariusovu terasu)
